Sarajevo je koncertom Bečke filharmonije obilježilo stotu godinu od atentata na austrougarskog prestolonasljednika. Ubistvo Franza Ferdinanda smatra se povodom za Prvi svjetski rat, u kojemu je nestala Austro-Ugarska, a nastala Država Srba, Hrvata i Slovenaca. Brojni su gosti u Sarajevu. Istovremeno, predstavnici Republike Srpske sjećanje na ovaj historijski događaj obilježavaju u Višegradu.

Niti nakon sto godina Gavrilo Princip i Mlada Bosna ne prestaju izazivati balkansku javnost.

Prilog Stefana Goranovića. 

Jovana Stankovića u široj banjalučkoj regiji znaju kao 'Jovu Grobara'. Pogrebnim poslom bavi se 25 godina, a njegova borba sa poreznicima dobila je status urbane legende.

Reporter Al Jazeere Boris Gagić posjetio ga je u Novom Gradu, na zapadu Bosne i Hercegovine, i pokušao da razdvoji stvarnost od fikcije.

Kako kaže naš novinar, za Stankovića je groblje i pogrebno vozilo svakodnevnica, otkako se prije 25 godina odlučio osnovati firmu za ukop i prijevoz pokojnika.

Sahrane ne broji, ali broji pređene kilometre.

„Sva miliona i nešto, ja imam trenutno tri vozila pogrebna. Puno putujem po svijetu, jedino to me izvlači, duge ture, Evropa“, objašnjava Stanković.

Te duge ture obavlja, kako poslovno kaže, po pristupačnoj cijeni. I uvijek je spreman za put - prevesti preminulu osobu iz Austrije, Švedske ili Italije u Bosnu i Hercegovinu. Odredište ili vjera pokojnika, nebitno je za njega.

„Za Gunju, ja sad idem za hrvatsku, imam ekshumaciju izvršiti, muslimanka umrla, čekam da voda ode za par dana i idem je prevesti u Novi grad.“

Stanković pribavlja i dokumentaciju te administrativne detalje, a i automobil je prošao tehnička ispitivanja. Urađeno je sve po propisima.

„Mora se staviti pregrada, tapacirung, klizač za guranje sanduka, mora biti klima, naprijed – nazad“, kaže Stanković koji dodaje da je svašta vidio i doživio, ali da „ne da čuje kucanje iz sanduka u svom pogrebnom vozilu“.

„Kakvi probudio, kamo puste sreće da se probudi, to su samo prazne priče da se to neko budi, nikad se oni ne bude.“

Problemi sa poreznicima

U svojoj radnji nudi i ostale pogrebne usluge - cvijeće, bukete ili sanduke.

„Dvjesto dvadeset i pet eura komplet hrastova oprema, kompletno sve ide, uložak, krst, pokrov, slova, tapacirung, ovaj je za 70 eura jeftiniji, ovo je lipa“, objašnjava.

Jeftino ili skupo, narod za ispraćaj najmilijih, kaže Stanković, uvijek skupi novac. „Narod je pošten, zadnji dinar narod plati.“

Plaća i on, tvrdi, uredno porezne obaveze.

Jovina radnja u Novom gradu otvorena je svih sedam dana u sedmici, pa i praznicima. No zbog toga je jednom imao problema sa poreznicima Republike Srpske. Platio je novčanu kaznu od 450 eura.

U radnji je bio i 21. novembra prošle godine, kada se u dijelu Bosne i Hercegovine slavi potpisivanje Dejtonskog sporazuma. Otpremao je pokojnicu, međutim, nije poštovao službeno radno vrijeme.

I usput ometao službene osobe. Nasrnuo je na njih - krstom. Od te zadnje optužbe odbranio se na sudu, ali kaznu nije izbjegao.

„Na dan Daytona sam sahranjivao prijatelja mater i oni došli, ne daju raditi, rekao sam pustiti me da završim, nisu mi mogli dokazati da sam ih gađao krstom, nego su mi rekli za drsko ponašanje.“

Bez obzira na poreznike i pravila o ograničenju rada za pogrebnike, Stanković, koji se ne stidi nadimka Grobar, ne sumnja - u poslu će biti dok i sam ne ode na onaj svijet.

Izvor: Al Jazeera 

Piše: Andrej Nikolaidis

... i tako je otvoren Andrićgrad, Disneyland srpskog nacionalizma.

Otvaranje je bilo raskošno, jer raskoš, kako znamo iz Kavafijeve pjesme, zasjenjuje varvare. Nacionalizam je varvarstvo, otud binarna opozicija civilizacija - varvarstvo ne stoji. Naša civilizacija je utemeljena na konceptu nacionalne kulture, koji je je varvarski. A varvarski je jer partikularno pretpostavlja univerzalnom, jer ide kontra univerzalizmu Svetoga Pavla, jer okreće stražnjicu njegovom nauku da „nema više Jevrejin ni Grk...“.

Jer Pavle svijet okreće naglavačke – nakon njega, varvari više nisu ne-Grci, nego Grci koji nisu u stanju prigrliti ne-Grke.

Otud je ta „civilizacija“, baš u ime svojih „etničkih kultura“ koje su vazda ugrožene i stoga ih oružjem treba štititi, počinila tako mnogo najbrutalnijih varvarstava.

Pogonsko gorivo za rat

Andrićgrad je, između ostalog, zamišljen i kao hram srpske kulture, koji treba da iskupi, transcendira zločine srpskog nacionalizma počinjene u Višegradu i Bosni i Hercegovini. On to može, koliko i Disneyland iskupljuje zločine američkog imperijalizma.

Ovdje se nacionalna kultura ukazuje kao nešto čudovišno, jer ne samo da je kultura bila pogonsko gorivo za rat, ono što će svojom „uzvišenošću“, svojom poezijom iznad svega, gurnuti ljude u rat, pružiti im argumentaciju većeg dobra u čije ime je dozvoljeno učiniti nedopušteno, nego se kultura, poslije svega, pojavljuje i kao ono što će te zločine profiltrirati, ispolirati, uspomeničiti, odrediti im pravo mjesto u našoj kulturi sjećanja – našoj istoriji.

Kada nije ratno vrijeme, nacionalisti su komični. Mogao bi im se čovjek po cijeli dan smijati kad ne bi znao da njihove svečane parade moralnog idiotizma i umjetnosti u službi nacije ne završavaju prolijevanjem krvi.

„Još ne znate što ste učinjeli dok ne čujete dobroga guslara“ – još ne znate što ste učinjeli dok ne vidite Andrićgrad. 

Kada nije ratno vrijeme, nacionalisti su komični. Mogao bi im se čovjek po cijeli dan smijati kad ne bi znao da njihove svečane parade moralnog idiotizma i umjetnosti u službi nacije ne završavaju prolivanjem krvi.

Nad idejom da se u jednu nacionalnu kulturu, putem skupine zgrada, u 21. vijeku može usaditi renesansa koja, prema mišljenju ideologa, toj kulturi nedostaje, može se ili smijati ili plakati.

Thomas Bernhard je učio kako komediju treba pisati kao tragediju, a tragediju kao komediju. Andrićgrad je komična tragedija u najavi.

I kako je samo Aleksandar Vučić, reformisani reformator, onaj koji je, i prije nego je Kusturica u srpsku kulturu ugradio renesansu, toj kulturi obezbijedio reformaciju, majstorski ušao u ulogu! Kakav lijepi igrokaz! Najprije Predsjednik Nikolić kaže nešto glupo o Bosni, na što se Vučić ogradi od njega. Onda Vučić prisustvom na otvaranju Andrićgrada napravi gest koji je za Bosnu hiljadu puta opasniji od Nikolićevog trabunjanja, ali zašto ga kritikovati, kada je on dobru volju dokazao ogradivši se od Nikolića?

Vučić drži miroljubiv govor, ali ne zaboravi da pomene neprijatelje, „male ljude“ i sve "one koji bi da pokušaju da nam zatruju istoriju ili da nas nateraju da zaboravimo". Teške su to optužbe, vidite u kakvoj je opasnosti nacionalna kultura, treba to odbraniti od onih koji bi da truju istoriju i tjeraju na zaborav... Vučić, doduše, nije rekao šta ih tjeraju da zaborave, ali usudio bih se pretpostaviti: “naše žrtve”.

Vučić prisustvuje otvaranju spomen-obilježja Miloševićevim osvajanjima u Bosni, a Nikolić bude izviždan na Voždovom Gazimestanu? Možete o istoriji misliti što vas je volja, ali njen smisao za ironiju nije moguće poreći.      

Šta reći za taj mizerni skup zgrada kraj Drine: ako im je ono lijepo, ne želim nikada saznati što je po njima moralno. Nažalost, to vrlo dobro znamo: eno je Bosna puna tabuta koje je za sobom ostavila djelatna etika te estetike.  

Nacionalizam voli kič, jer on raste iz kiča, kič je „humus nacionalne kulture“, koju ne može pravilno razumjeti niko osim pripadnika nacionalne kulture. Sve što takne, nacionalizam pretvara u kič – pa tako i Andrića, tako i Njegoša, tako i Principa.

Čitajući Kišove savjete mladim piscima, mislio sam kako tamo nedostaje samo jedan savjet: kada postaneš zreo pisac, nemoj davati savjete mladim piscima. Ali hajde da odigramo tu igru, pa odgovorimo na pitanje: Šta pisci mogu naučiti na primjeru Andrićgrada? Možda ovo: dobro se potrudite da svoj tekst učinite toksičnim za nacionaliste, tako da mu nikada ne mogu prići i nikada ga ne mogu zlorabiti, pišite tako da nikome ne padne na pamet da vam podigne spomenik, a ako bi vas takva strašna sudbina ipak zadesila, na vrijeme se postarajte da vaše spomenike nacionalisti ruše, umjesto da vam ih podižu. Jer poslije će biti kasno. Poslije će fini svijet uzalud braniti vaš tekst od „nacionalističke zloupotrebe“. Uzalud, jer sjenku sumnje neće biti moguće ukloniti: je li vaš tekst bio inherentno nacionalistički, zbog čega su oni na vaše knjige pohrlili kao muve na balegu?

Kopija makedonske kulturne politike

Emir Kusturica je, tvrdi se, „idejni tvorac“ Andrićgrada. Ali nije li očito kako je Andrićgrad kopija nove makedonske kulturne politike? Pa cijela Makedonija je pretvorena u Aleksandrograd.

Andrićgrad je, konačno, Kusturicin odgovor Mehmed-paši Sokoloviću. Imenom pravoslavac koji je postao musliman dao je da se izgradi most na Drini. Sada je pored tog mosta imenom musliman koji je postao pravoslavac podigao grad.

Sada je, napokon, istorijska ravnoteža u Bosni uspostavljena. Sada je, napokon, Andrić dobio počast kakvu zaslužuje. Njegoš je na pijedestalu, a Princip odbranjen od dušmana.

Sada je, napokon, sve na svom mjestu.

Stoga, mali ljudi sitnih duša, ustanimo svi, pozdravimo Genija. Bravo! Bravo!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Warm festival održava se u Sarajevu. Na jednom mjestu okupili su se reporteri koji su izvještavali iz ratnih područija, ali i umjetnici, istraživači i aktivisti. Održat će se brojne manifestacije, a jedna od njih je i izložba karikatura s ratnom tematikom.

Sarajevo će uskoro postati jedno od pet svjetskih centara fondacije "Warm". U glavnom gradu BiH okupljat će se ratni reporteri, umjetnici, aktivisti i historičari, koji će pomagati projekte mladih iz cijelog svijeta, a vrata budućeg centra "Warm" bit će otvorena cijele godine.

Remy Ourdan, osnivač fondacije "Warm", objašnjava: "Tokom cijele godine u Warm centar u Sarajevo dolazit će najtalentovaniji ljudi da pišu knjige, montiraju filmove, rade na mnogim drugim projektima. Želimo da ti ljudi dolaze u Sarajevo što je češće moguće, da rade ovde, a mi ćemo se potruditi da im pomognemo."

Izložba karikatura

Prvi Warm festival počinje danas i svake naredne godine održavat će se u Sarajevu. U okviru ovog festivala, između ostalog, postavljena je i izložba karikatura.

Autor izložbe karikatura je poznati karikaturista francuskog lista Le Mond Plantu Hollande. Ljudi u 21. stoljeću navikli su da rat gledaju kroz pokretne slike i fotografije. Karikatura nudi dubinu, mogućnost za razmišljanje, različito čitanje i razumijevanje, kaže Hollande.

"Naprimjer, ovo je pogled djevojke po imenu Doa iz Egipta. Napravila je karikaturu o odnosu Muslimanske braće prema ženama. Da sam ja uradio tu karikaturu, to ne bi bilo interesantno, jer sam Francuz. Kada djevojka iz Kaira to uradi, onda to ima težinu i interesantno je."

Izvor: Al Jazeera

Prvi Warm Festival održava se u Sarajevu. Na jednom mjestu okupili su se reporteri koji su izvještavali iz ratnih područija, ali i umjetnici, istraživači i aktivisti. Održat će se brojne manifestacije, a jedna od njih je i izložba karikatura sa ratnom tematikom. Prilog Vladimira Bobetića. 

Šteta nakon majskih poplava još se zbraja. Uskoro se očekuje i finalni izvještaj Svjetske banke, na osnovu kojeg će biti organiziran humanitarni forum na nivou Evropske unije. Međutim, za privrednike i stanovništvo koje je pretrpjelo najveću štetu, vremena je sve manje.

Fondacija Hastor, ASA Prevent Grupa, Švicarska agencija za razvoj i saradnju te UNDP četiri su organizacije koje su održale forum za pomoć poplavljenim područjima. Vremena za gubljenje nema, stav je Almira Jazvina, izvršnog direktora Prevent Grupe, koja svoju pomoć distribuira kroz Fondaciju Hastor i program Srce za Bosnu i Hercegovinu. Plan djelovanja podijeljen je u tri faze.

"Prva je interventna, gdje se najnužnija pomoć pruža onima koji su ugroženi. Druga je stambena, u okviru koje će se obnavljati stambene jedinice, što je u ovom trenutku možda i najvažnije za one koji su ugroženi od poplava. Treća faza je ona održiva. A kroz 'održiva' mislimo i na održivi povratak, na održivi nivo prihoda koji je potreban porodicama da ostanu u svojim domovima i održivi razvoj na tim područjima", kaže Jazvin.

Samo donacije nisu dovoljne

Na forumu su organizirane tri radionice na temu očuvanja radnih mjesta, obnove stambenih jedinica te oporavka poljoprivredne proizvodnje. Više od 80 privrednih subjekata imalo je priliku direktno razgovarati s predstavnicima banaka i drugih međunarodnih subjekata. Međutim, privrednici tvrde da kratkoročna pomoć nije dovoljna.

"Same donacije, kao donacije, neće biti dovoljne. Treba sve ostalo da se poklopi. Mora postojati saradnja javnog i privatnog sektora, kao i fondacija i nevladinih organizacija", izjavio je Srđan Đurković, izvršni direktor kompanije Bolero.

Radionicu na temu očuvanja radnih mjesta vodio je ekonomist Erol Mujanović. Kroz komunikaciju kreditora i privrednika koji su pretrpjeli štete, Mujanović je primijetio da privrednici ne traže donacije, nego povoljna kreditna sredstva čiji povrat ne bi ugrozio poslovanje njihovih kompanija.

"Kompanije i poslodavci su bili iznenađujuće svjesni, mogu slobodno reči i humanitarni, jer nisu nužno tražili samo donaciju. Tražili su određena povoljna finansijska sredstva, koja su spremni vraćati, i gdje su spremni ući u ugovorni odnos s bankama, ali gdje im trebaju olakšice", rekao je Mujanović.

Najvažnija je koordinacija

Osamnaestog jula trebao bi biti objavljen detaljan izvještaj o štetama nastalim nakon polava u Bosni i Hercegovini. Dva dana prije toga u Briselu će biti organizirana donatorska konferencija za pomoć poplavljenim područjima.

Međutim, raspodjelu prikupljenih sredstava trebala bi organizirati država. I upravo tu leži značaj ovog foruma...

"Koordinacija - to je fokus današnjeg foruma. Naime, organizatori će pokušati napraviti zajedničku platformu koja će okupiti donatore, s jedne, i oštećene privrednike, s druge strane, kako bi se prikupljena, ali i svaka buduća pomoć distribuirala na što efikasniji način", izvještava iz Sarajeva reporter Al Jazeere Emir Nuhanović.

Izvor: Al Jazeera

Šteta nakon majskih poplava još se zbraja. Uskoro se očekuje i finalni izvještaj Svjetske banke, na osnovu kojeg će se organizovati humanitarni forum na nivou Evropske unije. Međutim, za privrednike i stanovništvo koje je pretrpjelo najveću štetu, vremena je sve manje.

Prilog Emira Nuhanovića. 

Izvršni odbor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) dovršio je u Washingtonu šesto i sedmo razmatranje ekonomskog nastupa Bosne i Hercegovine na osnovu programa podržanog stand-by aranžmanom, te odobrio njegovo produljenje za 95,7 milijuna eura.

Iz MMF-a je priopćeno kako će se time udovoljiti urgentne potrebe BiH za uravnoteženim platnim balansom, izazvane teškim poplavama u svibnju.

Dovršavanje razmatranja i produženja stand-by aranžmana omogućuje raspodjelu ukupno 191,4 milijuna eura, čime će ukupni iznos dodijeljenih sredstava u okviru aranžmana iznositi 478,5 milijuna eura, navodi se u priopćenju.

Također je odobren zahtjev bh. vlasti za modifikacijom kriterija realizacije fiskalnih balansa u razdoblju od kraja lipnja do kraja rujna ove godine vlada Federacije BiH i Republike Srpske, kako bi se ublažile posljedice prirodnih katastrofa na financijska stanja.

Hitna odluka Vijeća ministara

Vijeće ministara BiH donijelo je odluku o povlačenju dviju tranši stand-by aranžmana s MMF-om i ovlastilo Ministarstvo financija i trezora da izda promissory notu u ukupnom iznosu od 370 milijuna konvertibilnih maraka (191,4 milijuna eura).

Od sredstava u iznosu od 95,7 milijuna eura, dvije trećine alocirano je za proračun Federacije BiH, a jedna trećina za proračun Republike Srpske, te će otplatu tog duga obavljati entiteti u skladu s važećim zakonskim propisima.

MMF je odobrio dodatno zaduženje u istom iznosu od 95,7 milijuna eura za saniranje posljedica poplava u svibnju, od čega će dva posto biti proslijeđeno Brčko distriktu BiH, a po 49 posto entitetima.

Aranžman iz 2012. godine

Dvogodišnji stand-by aranžman je odobren 26. rujna 2012. godine i bio je produljen za devet mjeseci dodjelom 153,1 milijuna eura krajem siječnja ove godine, kako bi se udovoljile dodatne financijske potrebe.

Ukupni aranžman dostići će 631,6 milijuna eura ili 330 posto od kvote nakon dva produljenja. 

„Izvršni odbor izrazio je žaljenje zbog velikih šteta i problema koje su izazvale nedavne prirodne katastrofe koje su pogodile BiH. Gospodarstvo je bilo na dobrom putu uoči katastrofe, s povećanim rastom i smanjenjem unutrašnjeg debalansa. Posljedice katastrofe učinile su gospodarsku perspektivu još neizvjesnijom“, izjavio je zamjenik izvršnog direktora MMF-a i aktuelni predsjedavajući te institucije David Lipton.

Po njemu, očekuje se da će se „gospodarski rast u BiH značajno usporiti i da će se trenutni proračunski deficit značajno povećati“.

„Donatorska konferencija planirana za polovicu srpnja bit će od ključnog značaja u mobiliziranju međunarodne donatorske podrške za obnovu“, najavio je Lipton.

Izvor: Agencije

Centar za identifikaciju posmrtnih ostataka lica stradalih u minulom ratu Šejkovača, gdje se obavlja identifikacija žrtava, suočen je s brojnim problemima samo 20-ak dana pred održavanje kolektivnog ukopa žrtava ekshumiranih u masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora.

Nadležne bh. institucije su potpuno zakazale, stav je građana s područja općine Prijedor, koji čekaju da bude okončana identifikacija posmrtnih ostataka članova njihovih obitelji pronađenih u masovnoj grobnici Tomašica, prenosi agencija Anadolija.

Dosad je identificirano 218 od 435 žrtava ekshumiranih iz te masovne grobnice prošle godine, a do kolektivne džennaze, zakazane za 20. srpnja u Prijedoru, trebalo bi biti identificirano još 20-ak tijela.

Zbog neplaćenih računa centru u Šejkovači nekoliko dana bili su isključeni telefoni, što je onemogućilo i pristup internetu putem kojeg se iz Tuzle dostavljaju nalazi DNK analize, navodi Anadolija.

Račun za vodu dosegnuo je iznos od 1.500 konvertibilnih maraka, tako da bi Šejkovača mogla ostati i bez opskrbe vodom, a obustavom usluga prijeti i komunalno poduzeće za odvoz otpada.

„Hala u Šejkovači, u kojoj se vrši antropološka obrada, obdukcija i identifikacija ekshumiranih tijela u takvom je stanju da nije prikladna ni za skladište. Zbog nedostatka prostora za smještaj tijela su u vrećama jedna na drugim ili su položena na pod. Hala nema ni klima-uređaje, ni ventilatore. Za porodice koje tamo dolaze na identifikaciju to je još jedan strašan udarac“, rekao je Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor 92“.
Duratović se i sam, kako je priznao, suočio „s tim užasom i poniženjem i žrtava i porodica“ kada je identificirao srodnike.

'Razumijevanje za problematiku'

Iako su sa stanjem u Šejkovači upoznati i Kantonalno tužiteljstvo u Bihaću i Institut za nestale BiH, osim „razumijevanja za problematiku“ za sada nitko nije poduzeo konkretne korake kako bi se uspostavili mehanizmi za redovno financiranje centra.

Glasnogovornik Kantonalnog tužiteljstva u Bihaću Adnan Tulić izjavio je za Anadoliju kako je ta pravosudna institucija „izuzetno zainteresirana“ da centar u Šejkovači radi neometano, no da to o njima ne ovisi.

„Novac za rad Šejkovače tužiteljstvu dostavlja Institut za nestale osobe BiH i mi ga samo prosljeđujemo, odnosno plaćamo troškove. Problem je što već izvjestan period ni nama novac nije dostavljen, iako je rad Šejkovače veoma bitan za procesuiranje predmeta ratnih zločina“, naveo je Tulić.

Dodao je i to da je šef Odjela za ratne zločine Kantonalnog tužiteljstva u Bihaću i ranije intervenirao kako bi se riješilo pitanje redovnog financiranja Šejkovače, te da će to ponovno učiniti, posebno zbog „senzibilnosti problematike ratnih zločina za cjelokupno društvo u BiH“.

Upravni odbor nije se sastao

Član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Marko Jurišić pojasnio je da Institut na godišnjem nivou raspolaže s proračunom od 600.000 konvertibilnih maraka, koji se dostavlja svim kantonalnim i okružnim tužiteljstvima u BiH za potrebe čuvanja i smještaja ekshumiranih posmrtnih ostataka.

„Odluku o raspodjeli sredstava donosi Upravni odbor Instituta, koji se ove godine još nije sastajao, pa stoga i nije bilo raspodjele sredstava“, dodao je Jurišić, te izrazio uvjerenje da bi tokom srpnja mogla biti održana sjednica Upravnog odbora.

Zahvaljujući upornosti Mirsada Duratovića, ali i razumijevanju nadležnih službi BH Telekoma, i bez plaćenih računa telefoni u Šejkovači privremeno su uključeni.

Na taj način, kazao je Duratović, moći će se okončati identifikacije preostalih tijela pronađenih u Tomašici, čija je zajednička džennaza zakazana za 20. srpnja.

„Porodice su spremne i same platiti taj račun, samo da se rad Centra u Šejkovači ne dovede u pitanje“, dodao je Duratović.

Porodice platile mehanizaciju

Obitelji nestalih same su platile i mehanizaciju koja je radila na ekshumacijama u masovnoj grobnici Tomašica kraj Prijedora, što neminovno otvara pitanje je li ikome drugom, osim njima, u BiH istinski stalo da se okonča proces traženja nestalih, zaključuje Anadolija.

Na području Bosanske Krajine do sada je otkrivena 131 masovna grobnica, od čega samo u Prijedoru i okolici 61 grobnica.

Samo na prijedorskom području bilo je 59 logora i drugih objekata za zatočenje, a za vrijeme rata u Prijedoru i okolici ubijeno je najmanje 3.500 osoba, uglavnom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora. U BiH se još traga za više od 8.000 osoba ubijenih tokom agresije na tu zemlju.

Izvor: Agencije

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine i službeno je ostala bez izbornika, nakon što je Safetu Sušiću danas istekao ugovor koji je potpisao s Nogometnim/ Fudbalskim savezom BiH (N/FSBiH).

O novom izborniku ili produljenju ugovora Sušiću u krovnoj nogometnoj organizaciji u BiH još se nije odlučivalo, pa postoji mogućnost da Pape ostane na klupi i u kvalifikacijskom ciklusu za Euro 2016 u Francuskoj.

„Nema ništa novo. Nisam još zvanično razgovarao sa ljudima iz Saveza, mada smo se malo toga dotakli na povratku iz Brazila. Treba sjesti i pričati. Tu sam, slobodan sam, bit ću još nekoliko dana u Sarajevu i vidjet ćemo šta će se dogoditi. Zaista, ne želim ni na koga vršiti pritisak. Znam da je većini ljudi iz Saveza želja da ostanem“, rekao je Sušić Oslobođenju.

Želio bi ostati

Sušić je i prije nagovještavao kako bi volio ostati na izborničkoj klupi, pogotovo u kvalifikacijama za iduće veliko natjecanje, te tako dobiti priliku da odvede reprezentaciju i među najbolje europske ekipe. No, o njegovoj sudbini odlučivat će nogometni dužnosnici.

Istovremeno su se pojavila i nagađanja tko bi mogao biti izbornik ukoliko Sušić ne potpiše novi ugovor.

U medijima se kalkuliralo imenima slavnog Veležovog dvojca – Vahida Halilhodžića i Dušana Bajevića, ali i bivših reprezentativaca Sergeja Barbareza, Faruka Hadžibegića i Mehmeda Baždarevića.

Razgovor ovih dana

I u N/FSBiH su potvrdili kako nisu još razgovarali sa Sušićem, ali su najavili kako će to učiniti ovih dana.

„U narednih desetak dana sve će se znati. Procedura nalaže da Izvršni odbor sačeka izvještaj o radu, da ga analiziramo, a potom slijede razgovori i donošenje odluke“, pojasnio je Oslobođenju Elvedin Begić, predsjednik Saveza.

Legenda bh. nogometa na izborničku klupu došao je u prosincu 2009. godine, kada je na toj poziciji zamijenio Miroslava Blaževića i uspio ostvariti povijesni rezultat bh. nogometa – odvesti reprezentaciju na svjetsko prvenstvo.

U kvalifikacijskim ciklusima za Euro 2012, te Mundijal 2014 i kroz sam nastup u Brazilu Safet Sušić je s klupe vodio 45 utakmica, te pritom ostvario 22 pobjede, imao sedam neriješenih utakmica i doživio 16 poraza.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Na Osnovnom sudu u Srebrenici održana je rasprava o prijedlogu roditelja djece iz Konjević Polja za određivanje mjere osiguranja protiv Osnovne škole „Petar Kočić“, a odluka o tome hoće li se izreći takva mjera ili ne bit će donesena u idućih osam dana, javlja Anadolija.

„Po svim pravnim normama odluka bi trebala biti u korist djece. Na ročištu nismo čuli niti jedan argument protiv odluke za određivanje mjere osiguranja protiv Osnovne škole Petar Kočić, jer ih suprotna strana nije obezbijedila. Ukoliko se to ne desi, odnosno ako se ne odredi mjera osiguranja, to prijeti da djeca iz Konjević Polja budu naredne dvije godine van javnog školskog sistema Republike Srpske“, rekao je po izlasku iz sudnice odvjetnik Nedim Ademović, pravni zastupnik tužitelja.

Upozorio je na to da će sudski postupak očito trajati dugo, te rekao da bi se „djeci morao i dalje osigurati 'alternativni' način školovanja van javnog školskog sistema RS-a, koji neće biti diskriminišući, sve dok se postupak pravnosnažno ne okonča“.

„Nije dobro da se stvari tako prave, jer bi to moglo imati pogubne posljedice“, kazao je Ademović.

Istovremeno, u slučaju donošenja odluke u korist tužitelja osigurat će se da se sve do okončanja postupka učenicima iz Konjević Polja omogući izučavanje tzv. nacionalne skupine predmeta u okviru redovne nastave po nastavnom planu i programu iz Tuzle.

Pravo na bosanski jezik

Pomoću te mjere, ukoliko bi bila usvojena, mogla bi se djeci u novoj školskoj godini ponuditi nastava bez diskriminacije do pravosnažnog okončanja sudskog postupka, prenosi agencija Anadolija.

Osnovna škola Petar Kočić iz Kravica, koja je nadležna i za područnu školu u Konjević Polju, nije ispoštovala privremenu mjeru kojom joj je naređeno da odmah, a najkasnije u roku tri dana od dana dostave rješenja suda o privremenom mjeri, donese formalnu odluku kojom će škola omogućiti tužiteljima – roditeljima i učenicima iz Konjević Polja – izučavanje tzv. nacionalne skupine predmeta u okviru redovne nastave po planu i programu iz Tuzle.

Po tumačenju pravnika, to znači da javna školska ustanova ne poštuje sudske odluke, jer se privremena mjera morala izvršiti i ostati na snazi sve dok Osnovni sud u Srebrenici ne odluči drugačije.

Djeca iz Konjević Polja propustila su dobar dio školske godine, jer su se njihovi roditelji usprotivili planu i programu obrazovnog sustava Republike Srpske, koji im je onemogućavao izučavanje nacionalne skupine predmeta, odnosno nastavu na bosanskom jeziku.

Roditelji s djecom prosvjedovali su mjesecima ispred sjedišta OHR-a u Sarajevu, nakon čega su nastavili s pohađanjem nastave u Novoj Kasabi.

Izvor: Agencije

Piše: Zvonimir Nikolić

Vjerovatno na svijetu ne postoji manja zemlja u kojoj je teže izabrati selektora nego u BiH. Kod nas je mnogo lakši izbor članova Predsjedništa. Jer ih ima tri. Ako prođe presuda Sejdić-Finci, možda ih bude i četiri.

Da bi izabrali selektora u BiH treba prvo biti zadovoljen nacionalni ključ, zatim navijačke strasti, pa tek onda kvalitet, radni staž i dokaz o uspješnom treniranju.

Ipak, ne mogu da se otmem utisku da je za izbor selektora navijačka strast presudan faktor. Čitajući komentare po Facebooku „nogometnih stručnjaka“ iz svih sfera društva, imam utisak da su navijači Sarajeva grčevito branili svaku odluku Safeta Sušića, a navijači Želje su ti koji su upućivali kritike.

Na kraju bi se svaka diskusija o toj temi završavala brojem osvojenih titula navedenih klubova. Jer udarac na Sušića većina navijača Sarajeva je doživljavala kao udarac u njihov voljeni klub. Ako ćemo biti malo objektivni, prethodni trenerski staž Safeta Sušića nije bio baš nešto impozantan po uspjesima.

Veći autoritet od igrača

Ali eto, izabran je za selektora. I sve u svemu, možda mu je jedina mana blagost i dobrota prema igračima. Merhamet. Možda će ga sada taj merhamet koštati stolice na kojoj sjedi. A igrači (prema kojima je bio dobar) će se brzo naviknuti i na novog selektora.

A sad, sjećam se kada je Fergusson pogodio kopačkom u glavu svog najboljeg igrača tada u Manchester United-u Davida Beckhama. I mnogi su na tren pomislili da je to kraj Fergussonove karijere u tom klubu. Ipak, desilo se da je bio kraj Davidove. Jer trener je puno veći autoritet od igrača. Nažalost, u modernom fudbalu ne bi trebalo biti emocija. Igrači su postali roba, kao i sve ostalo.

Međutim, ta roba je trenutno vrijednija nego ikada prije, pa nas tako i zavarava da je drugačije. Ali istina je da su samo roba. U jednom klubu se potroše ili više ne sviđaju treneru, klub ih prodaje. To i mi moramo shvatiti. Ali i igrači. Jednom Suarezu koji je zamalo donio titulu Liverpoolu sada je upitno mjesto u tom klubu. Jer zašto bi klub bio do oktobra bez svog najboljeg igrača samo zato što ovaj ne može da kontroliše svoju vilicu?

Nekako bih volio da izbor novog selektora, ako ga uopšte i bude, bude neopterećen nacionalnim ključem i pitanjem koje je vjere selektor. Isto tako trebalo bi uzeti u obzir i prethodni staž. Kada bih kojim slučajem (kao navijač Želje, ali vrlo objektivan) predložio Amara Osima za selektora, vjerovatno ne postoji niti jedan navijač Sarajeva koji ne bi rekao: "Šta će on ba, da mu nije babe ne bi ništa uradio", pritom zaboravljajući da njegov otac nije sjedio na klupi tolike godine, niti je donio toliko titula i uspjeha svom klubu kao što je Amar.

Osvojiti nekoliko titula i kupova u ovakvoj ligi kao što je naša sa ovakvim igračkim kadrom meni je puno veći uspjeh nego otići u Real Madrid, gdje imaš 300 miliona na raspolaganju za pojačanja i osvojiti Prvenstvo Španije. A jedna stvar je sigurna. Amar Osim ima veliki autoritet među igračima. To je dokazao i u slučaju Zeba, kada se zbog nediscipline odrekao svog najboljeg igrača i tako svima, zapravo, pokazao 'ko je gazda'. Hrvatska je pružila priliku Niki Kovaču. Iako ima samo 42 godine i nema trenersko iskustvo. Da li je to bio dobar potez pokazaće vrijeme.

Euforija oko Ćire

Čitajući neke prijedloge za novog selektora, a još više komentare na te prijedloge, imam osjećaj da jedan dio navijača BiH neće nikada oprostiti Dušku Bajeviću što je kršćanin, Mehmedu Baždareviću što je igrao u Želji, a Faruku Hadžibegiću što je igrao za Sarajevo i promašio penal protiv Argentine. A ni Amaru Osimu što mu je otac Ivica.

Zato je i biće ovako teško izabrati selektora u BiH.

Ne mogu da se ne sjetim sve one euforije u vezi s Ćirom Blaževićem i pjesama koje su mu pjevane. I onda, neuspjeh i nigdje ga nema. Isto mu se desilo i u Slobodi, samo ovaj put nakon uspjeha. Brzo zaboravljamo. Brzo zaboravimo radost koju su nam treneri donijeli. Pa tako i Sušić. Mnogi će reći da smo imali laganu grupu u kvalifikacijama na SP-u.

Imali smo možda i prije, ali se nikada nismo plasirali.

Isti oni navijači koji sada prizivaju Vahu za selektora su svojevremeno ružno pričali o njemu kada je trenirao zagrebački Dinamo, misleći pritom zašto je otišao tamo, a ne u svoj Velež i zaboravljajući da je Vahina plata u Dinamu bila bar 25 puta veća nego treneru Veleža.

I volio bih nekako da zaboravimo kriterij Dobar igrač-dobar trener. Ja ne znam da je Jose Murinjo ikada bio fudbaler. Niti je to bio Sven-Goran Eriksson. Iskreno rečeno (vjerovatno će me neko demantovati), ali ne sjećam se ni Brendana Rodgersa iz Liverpoola kao nekog velikog fudbalera, pa je čovjek preporodio klub za samo godinu dana. Bez nekih velikih pojačanja. I da zaboravimo na navijačke strasti. Nama treba selektor koji je, prvenstveno, autoritet. Pa ako hoćete i strah i trepet. Samo tako se može doći do vrhunskih rezultata. Budimo pošteni, svako od nas se najviše sjeća i najviše spominje onog zlog profesora iz gimnazije ili fakulteta. One dobre prvo zaboravimo.

Tako i to, ako je neko dobar u duši ne znači da je nužno i dobar trener. Ali autoritete pamtimo. Da li zbog straha ili njihovog znanja, pamtimo ih. Zato pamet u glavu kod izbora selektora. Za mnoge ljude u BiH to je mnogo značajnija funkcija od člana Predsjedništva BiH.

Izvor: Al Jazeera

Piše: Vedrana Maglajlija

Nezaposlene majke u Bosni i Hercegovini za mjesečnu porodiljnu naknadu, koje, u zavisnosti od kantona i entiteta, iznosi od 50 do 120 eura, mogu kupiti u prosjeku pet paketa pelena, ukoliko im naknade ne kasne nekoliko mjeseci.

Za ostale stvari koje su potrebne za bebu samo prvi mjesec - hranu, kozmetiku, krevet, kolica, odjeću, lijekove, roditelji moraju izdvojiti najmanje 600 eura, što je nemoguća misija za nezaposlene majke, recimo, u Livanjskom kantonu, koje imaju jednokratnu novčanu pomoć od 50 eura, ili za zaposlene majke u Posavskom kantonu, koje uopće ne primaju porodiljnu naknadu.

Međutim, definitivno u najlošijem položaju su žene u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje ni zaposlene, ni nezaposlene majke ne dobijaju nikakvu naknadu, osim jednokratne pomoći od 200 eura za opremu novorođenog djeteta.

Za pokrivanje novih životnih troškova same se snalaze te neke od njih čak mijenjaju mjesto prebivališta i prijavljuju se negdje gdje će pravo na porodiljnu naknadu i ostale pogodnosti moći ostvariti.

"Mnogo majki prijavljuje prebivalište u Hrvatskoj ili drugoj županiji kako bi dobile naknadu i druge pogodnosti. I ja sam to morala uraditi. Kad nam već vlasti ne žele pomoći, sami se brinemo o svojoj djeci, jer oni nikako da shvate da se mora nekako preživjeti. Kada smo dobili dijete, troškovi su nam se, naravno, povećali i plaća od supruga nije dovoljna, uz sve kredite koje otplaćujemo, račune i slično", objašnjava Ivona iz Mostara, majka, koja nije htjela navesti prezime, da bi, kako kaže, zaštitila sebe i svoju porodicu.

Udruga za unapređenje kvalitete života Futura Mostar pokušava ovakvu katastrofalnu situaciju promijeniti. Njen predsjednik Marin Bago kaže da su, nakon detaljne analize problema, razradili projekat kojim će pokušati pomoći majkama u ovom kantonu.

"U HNK-u nema porodiljne naknade, a institucije se pravdaju da nema sredstava, jer 12 milijuna treba godišnje da se taj zakon finansira. Međutim, nije istina da nedostaje 12 milijuna, jer sve majke koje rade u institucijama, ministarstvima i javnim ustanovama dobiju naknadu internim odlukama, ali to ljudi ne znaju", tvrdi Bago.

"Žene koje rade kod privatnika ili koje ne rade to pravo ne ostvaruju", dodaje i naglašava da je zabrinjavajuća neiformiranost građana i apsolutni nedostatak bilo kakvog protesta da se stvari mijenjaju.

Naknada nakon šest mjeseci

Međutim, protest postoji u susjednoj Srbiji, gdje je situacija mnogo bolja nego u ovom kantonu. Porodiljska naknada u toj zemlji za zaposlene majke utvrđuje se u visini prosječne zarade za 12 mjeseci prije porodiljskog odsustva, a za nezaposlene varira od grada do grada.

Iako žene imaju pravo na porodiljnu naknadu, kako tvrde, osnovni problem je što one kasne mjesecima, jer ih isplaćuje poslodavac, najčešće ne na vrijeme, a država mu onda to refundira. Kako kaže Sanja Raković, prva isplata porodiljne naknade kasnila joj je šest i po mjeseci.

"Jako je frustirajuće, jer je gomila stvari potrebna za bebu, a moram da razmišljam da li ću i kada ću dobiti platu koju sam zaradila. To, pre svega, nije dobro ni za mamu, ni za bebu, ni za porodicu. Moj muž je preduzetnik, tako da je morao da malo više radi i da zaradi. Međutim, da nije toga bilo stvarno bi bilo kritično, zato što šest meseci s moje strane nije bilo nikakvih prihoda, a u to vreme ne možete ni da radite nešto honorarno", kaže Sanja Raković.

Kako bi promijenila takvo stanje, pridružila se kampanji "P(B)ravo mama", koju vode udruženja Srbija u pokretu, Centar za mame i Roditelj. Ideja je da 250 majki pojedinačno razgovara sa 250 poslanika Skupštine Srbije kako bi ih uvjerile da glasaju za promjenu zakona prema kojem bi država, a ne poslodavac, isplaćivala naknade.

Prema riječima Ane Babović, predsjednice udruženja Srbija u pokretu, oslanjanje na poslodavce imalo je smisla u vrijeme kada je zakonsko rješenje osmišljeno, zbog loše finansijske stabilnosti zemlje.

"Međutim, situacija se promenila te je država postala mnogo stabilnija nego što su to poslodavci u ovom trenutku. Pošto su onog momenta kada mame dobiju bebu dodatno povećani troškovi života, a majke ne dobijaju platu, mi smo odlučili da pokrenemo kampanju i da na taj način zaštitimo porodilje od poslodavaca, koji su ili nesavesni, ili prosto finansijski ne mogu to da izdrže", kaže Ana Babović.

Trenutno je oko 100 mama razgovaralo s poslanicima u Skupštini, a oni svi su rekli DA za promjenu zakona. Da se to zaista desi potreban je glas njih 126, a tu većinu planiraju ostvariti u julu.

'Okači igračke o klin'

Protest javnosti u glavnom gradu Srbije nije izostao ni kada su gradske vlasti nedavno donijele odluku da se jednokratna pomoć porodiljama smanji za više od 50 posto. Tako je, umjesto dotadašnjih 430 eura za nezaposlene i 215 eura za zaposlene majke, uvedena nova jednokratna pomoć - 85 eura za žene koje rade i 170 eura za one bez posla.

Nakon toga organizirana je akcija "Okači igračke o klin", a građani su na ulici ostavljali igračke, pokazavši na taj način da su one višak, jer niko više nema para da odgaja djecu.

"Mi smo svesni da budžet nije previše jak i da treba da se smanjuju davanja, ali ne mislimo da mame trebaju biti prve na udaru i da prosto trebaju da se naprave prioriteti kako bi se podržale sve one porodice koje žele da se šire", tvrdi Ana Babović.

Rebalansom budžeta u Hrvatskoj prije nekoliko mjeseci također je predviđena ušteda više od 13 miliona eura na naknadama za bolovanje i porodiljnim naknadama.

Sada u toj zemlji tokom prvih šest mjeseci djetetovog života zaposlene majke dobijaju naknadu koja odgovara prosjeku pune plate, dok iznos za drugih šest mjeseci okvirno iznosi 330 eura. Nezaposlene majke primaju 220 eura mjesečno godinu dana. Međutim, kako su najavile vlasti, naknade za majke neće se mijenjati, niti smanjivati.

I sam premijer Zoran Milanović je prilikom rebalansa naglasio da naknade ostaju iste, potez koji su mnogi analitičari protumačili kao oprez zbog toga što su se njegovi prethodnici "opekli" kada je vlast 2003. godine smanjila naknade i izgubila podršku glasača.

Posljedice nisu bile samo političke, jer je to bio jedini put da je broj rođene djece u Hrvatskoj pao ispod 40.000. Kako su pisali hrvatski mediji, 2003. godine rođeno je 39.668 djece, što je najmanje od kako se vode statistike.

I statistički podaci u Bosni i Hercegovini pokazuju da upravo oni kantoni koji imaju najamanje porodiljne naknade bilježe najnižu stopu nataliteta.

"Žena danas mora biti hrabra da rodi dijete pored ovakvih vlasti, jer odmah po rođenju ta beba nema nekih velikih prava. Naravno da onda opada natalitet, tko je lud da rađa pored takvog stanja... Žene više nemaju pravo ni da budu majke", ogorčena je Mostarka Ivona, koja dodaje da dok se situacija ne promijeni ona i suprug ne planiraju više djece.

Izvor: Al Jazeera

Gdje počinje, a gdje prestaje etika i moral u medijima? Kako omogućiti slobodu medija, a obezbijediti javni interes i zaštitu pojedinca? Kako spriječiti nasilje nad novinarima, ali i teror medija nad pojedincima?

Osnovni sud u Podgorici prihvatio je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva i privremeno zabranio distribuciju objavljenih spornih tekstova u dnevnom listu  "Informer". Taj list je u 10 brojeva objavljivao tekstove i fotografije neprimjerenog sadržaja na kojima je, tvrde, direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora u Crnoj Gori Vanja Ćalović. U MANS-u ističu da je riječ o brutalnom napadu na njihovu direktorku. U "Informeru" smatraju da nisu prekršili zakon. Javnost u regionu se pita gdje su granice profesionalnih i civilizacijskih standarda, novinarske etike i kodeksa.

O ovim temama govore gosti Konteksta: sociolog Srđan Vukadinović; univerzitetski profesor, teoretičar kulture Ratko Božović i predsjednik Upravnog odbora Vijeća za štampu BiH i vlasnik magazina "Start" Dario Novalić. Emisiju vodi Saša Delić.

Politički subjekti (stranke i koalicije) od danas počinju predaju kandidacijskih listi Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine za opće izbore koji se održavaju u listopadu, a rok za predaju kadidacijskih listi istječe 14. srpnja.

U skladu s odredbama Izbornog zakona BiH, strankama je dozvoljeno da na kandidacijske liste stave za deset posto više kandidata od broja koji se bira za određenu razinu vlasti.

S obzirom na to da se na općim izborima neposredno biraju tri razine vlasti: državna, entitetska i kantonalna, broj kandidata na stranačkim listama stalno se povećava u izbornim ciklusima.

Tri nivoa vlasti

Građani će na državnoj razini birati članove Predsjedništva BiH (po jednog iz bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda) te 42 zastupnika u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH (i to 28 iz entiteta Federacija BiH, te 14 iz entiteta Republika Srpska).

Na entitetskoj razini biraju se predsjednik i dva potpredsjednika RS-a i zastupnici u Narodnoj skupštini RS-a (83) te zastupnici u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH (98), dok se na kantonalnoj razini biraju zastupnici u deset kantonalnih skupština na području Federacije (od njih 21 u Posavskom do 35 zastupnika u Sarajevskom, Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu).

Na posljednjim općim izborima, koji su održani 2010. godine, za ukupno 518 pozicija natjecalo se 8.242 kandidata, podsjeća agencija Anadolija.

Na prethodnim izborima za 517 pozicija bilo je 7.245 kandidata, dok se na općim izborima 2002. godine za 541 poziciju natjecao 7.351 kandidat.

Očekuje se da će broj kandidata na stranačkim i listama koalicija na predstojećim općim izborima premašiti sve dosadašnje rekorde s obzirom na to da je ovjereno učešće do sada najvećeg broja političkih subjekata na općim izborima – 65 stranaka i 24 neovisna kandidata. U okviru stranaka koje su prijavljene za opće izbore formirane su i 24 koalicije.

Najmanje 40 posto žena na listama

Do sada je na kandidacijskim listama u skladu sa Izbornim zakonom BiH strankama bilo naloženo da među kandidatima imaju najmanje 33 posto žena, a od ovih općih izbora, nakon izmjena i dopuna legislative, taj broj prvi put je povećan na minimalno 40 posto.

Na prošlim izborima na listama je bilo 36,82 posto žena što je bio do tada rekordan broj. Očekuje se da će na općim izborima u listopadu taj postotak biti premašen.

I dalje ostaje nezadovoljavajuća činjenica da je broj izabranih žena na pozicijama u zakonodavnim tijelima i dvostruko niži od broja onih koje sudjeluju na izborima.

Centralna izborna komisija BiH konačnu ovjeru kandidacijskih listi za opće izbore 2014. godine izvršit će do 8. kolovoza, nakon čega će se u roku pet dana podnositi kompenzacijske liste.

Objava konačnih listi kandidata u službenim glasilima i sredstvima javnog informiranja uslijedit će 28. kolovoza.

Izvor: Agencije

U štrajku su radnici sarajevskog preduzeća ZOI '84. Uprava im duguje 10 plata i doprinose za gotovo 180 radnika. Zaključani u prostorijama Zetre, prijete štrajkom glađu i samospaljivanjem. Prilog Aide Bećirhodžić. 

U Stanarima kod Doboja u toku je gradnja termoelektrane snage 300 megavati. Planirana godišnja proizvodnja električne energije je 2 miliona megavati po satu. Riječ je o prvom takvom projektu u Bosni i Hercegovini nakon tri decenije, vrijednosti blizu 560 miliona eura. Međutim, već se javljaju sumnje da bi ta termoelektrana od velikog energetskog projekta mogla postati veliki zagađivač.   

Prilog Ljiljane Smiljanić.