Ručna proizvodnja nakita u Sarajevu

Uprkos velikoj industriji nakita, veliki igrači drže tek 12 posto globalnog tržišta, a građani i dalje preferiraju kupovati u malim porodičnim zlatarama. No, kako se oni nose sa sve većom industrijskom proizvodnjom nakita, u Zlatarskoj ulici u Sarajevu provjerila je novinarka Al Jazeere Nataša Krstin.

Vrijeme kao da je stalo u radnji Mensura Zlatara još prije nekoliko generacija. On je četvrti nasljednik zanata po kojem je nazvana njegova porodica.

„Ako se uzme u obzir da sam ovamo dolazio još kao dijete, onda sam preko 50 godina već u dodiru sa ovim zanatom, a oficijelno i zvanično gledajući staž, već 45 godina radim“, kaže.

Nije mijenjao ni alat - mašinu staru više od 100 godina koja služi za izvlačenje zlata. Tanji ga kako bi se moglo dalje oblikovati.

„Meni i danas ova mašina radi mnogo bolje nego one (novije), jer sam i na onim nekim prob'o.“

Ručni rad

Nekad je ova porodična firma imala 50 radnika. Danas Mensur Zlatar radi sam. Mušterije mu uglavnom traže ono što mašina ne može napraviti.

„Kad vam neko dođe sa određenom narudžbom i sa određenim kamenjem, onda tu ne dolazi u obzir nikakva fabrička proizvodnja. Morate sjesti i praviti to rukom, kao što ja sad pravim ovaj prsten pošto mi je donijela mušterija ovaj brilijant“, ističe zlatar.

Priča kako je proizvodnja nakita uvijek zavisila od ekonomske situacije u državi.

„Ručni rad danas najviše ugrožava ekonomska kriza i sve više fabrički rađenog nakita na tržištu. Tako se u Sarajevu sada može naći i industrijski filigran. On se proizvodi u drugim zemljama, uvozi se ovamo i opet je jeftiniji od onog sarajevskog, ručno rađenog filigrana“, kaže Al Jazeerina novinarka Krstin.

Sarajevski filigran

Filigran je jedan od certificiranih starih sarajevskih zanata kojim se porodica Bećar bavi već pola vijeka.

„Filigran je jedan od metoda izrade nakita gdje se ovi detalji rade od tanke srebrne žice“, ističe Midhat Bećar.

Industrijalizacija je na njegov posao umnogome uticala. Sada uglavnom radi unikatni nakit po narudžbini. Veće proizvodnje više nema.

„Jednostavno, to se ne isplati, cijena je isuviše visoka, sve je teže prodati. To su problemi koje imamo u svakoj grani industrije“, navodi Bećar.

Ipak, nada se da će ga sinovi naslijediti u ovom porodičnom zanatu. Njegov opstanak, bar za jedan period, garantiraju i novi kadrovi koje obučavaju pojedine sarajevske radionice.

Izvor: Al Jazeera